Braćo i sestre, da li i mi spremno dočekujemo ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti siromasi, rodbina i komšije ili će naši iftari biti poslovne večere, za ugledne i uticajne pojedince? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba, hoćemo li čuvati džemat i hoćemo li se potpuno očistiti, duhovno i tjelesno?!

 Braćo i sestre, iskreno u ime Allaha, dželle še'nuhu, postimo mubarek mjesec ramazan, molimo Uzvišenog Gospodara za pomoć ugroženim i obespravljenim muslimanima i svim ugroženim ljudima, čuvajmo se u  ramazanu svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekjat, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur'an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti!!!

Gospodaru, podari skoru pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, pomozi nam da sa lahkoćom postimo mubarek ramazan i u njemu postignemo mnogobrojne berekete, uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i predvodnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Postimo li u mjesecu ša’banu شعبان?

Bez dvojbe post ulazi među najvrijednije ibadete i jedan je od temelja islama. On pripada Allahu dž.š. Koji nagrađuje za njega.
U vrijeme posta napuštaju se mnoge požude kojima šejtan želi prvenstveno oslabiti vezu između Allaha dž.š. i Njegovih robova.
U našoj tradiciji muslimani u Bosni i Hercegovini su hrlili u susret ramazanu رمضان. Trudili su se da poste koji dan i u mjesecima redžeb رجب i ša’ban – شعبان što predstavlja dobrovoljni post. To je dakle, dragovoljni post za koji postoji vjerski autentični dokaz. Zove se još sunet ili mustehab post.
Aiša, r.a., kaže: „Nisam vidjela Poslanika da posti ni u jednom mjesecu više nego u mjesecu šabanu; postio ga je cijelog osim malo dana.“ U hadisu Usame b. Zejda navodi se da je Resulullah s.a.v.s, o postu u mjesecu šabanu kazao: „To je mjesec u kojme su ljudi nemarni; on je između redžeba i ramazana, u njemu se uzdižu djela ka Gospodaru svjetova, pa volim da se moja djela predoče dok postim.“

Ibn Abdul-Berr, navodi da neki učenjaci smatraju da je lijepo napraviti pauzu dan ili više između šabana i ramazana, kako se ne bi pomiješalo dobrovoljno sa obaveznim, kako su činili Poslanikovi s.a.v.s., ashabi. Međutim, od Vjerovjesnika s.a.v.s., se prenosi da je spajao post šabana sa ramazanskim postom. Tako, nije vjerodostojan hadis u kome se navodi da je Poslanik s.a.v.s., zabranio da se posti dan prije ramazana.

Bitno je navesti, da većina učenjaka smatra dozvoljenim post u drugoj polovini šabana. Što se tiče hadisa u kome Resulullah s.a.v.s., kaže: „Kada se upolovi šaban, ne postite do ramazana“ odbacila ga je većina hadiskih stručnjaka kao što su: Ahmed, Ibn Mein, Ebu Zura, Tahavi, Bejheki, Sananani i drugi. Kada bismo prihvatili ovaj hadis, on bi se odnosio na one koje bi izmorio post u šabanu, pa možda ne bi izdržali postiti ramazan…

Ovako je imam Tahavi protumačio navedeni hadis, pomirivši ga sa drugim predajama. Hafiz Askalani je podržao Tahavijino mišljenje. Drugi način pomirenja ovog hadisa sa prethodnim predanjem jeste da se ta zabrana odnosi na onoga ko nije, običavao postiti drugu polovinu šabana.

Međutim, pored ovoga, nema vjerodostojnih predaja koje ukazuju na posebne vrline mjeseca šabana, osim hadisa u kome Poslanik a.s.v.s., kaže: „Allah pogleda svoje robove petnaeste noći šabana, pa oprosti svima, osim mnogobošcu i onome koji ima razmjerica sa svojim bratom muslimanom. Ono što se prepisuje Allahovom Poslaniku a.s.v.s., da je kazao:“Šaban se odlikuje nad ostalim mjesecima, kao što se ja odlikujem nad ostalim vjerovjesnicima,“ izmišljena je predaja, koja se ne smije uzeti kao argument.

Hadiski stručnjaci su također, ocijenili apokrifnom predaju u kojoj se navodi pohvala posta i noćnog namaza petnaestog dana šabana. Druge, dakako izmišljene, predaje navode da se namaz u ovoj noći sastoji od stotinu rekata. Na svakom rekatu uči se deste puta suretul-Ihlas.

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara...!

 

 

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara...!

U SUSRET RAMAZANU

Čovjek je suviše vezan za potrebe svoga fizičko-tjelesnog postojanja da bi se mogao osloboditi materije i njenog pritiska. Pokušaji u svrhu takvog oslobađanja ne bi bili u skladu sa prirodom ljudskog bića, pa prema tome ni u skladu sa učenjima Islama. Nepobitna je činjenica da je čovjek fizičko biće, da živi u uslovima materijalnog svijeta i da je njegov život najčešće vezan za materiju. Osnovno obilježje njegovog ovozemaljskog postojanja jest materija bez koje ne bi mogao egzistirati.

Islam u cijelosti priznaje ovakav karakter ovozemaljskog života. Ne postoji nijedno slovo u Kur'anu, a ne samo ajet i propis koji bi nijekao materijalnu ovisnost čovjeka.

Ali čovjek, ipak, nije samo materija niti isključivo fizičko biće. On je svakako nešto više od toga. Nije obična životinja koja se zadovoljava samo materijalnim potrebama. Nije ni više, čisto duhovno biće koje ne ovisi o materiji. Negdje je na sredini između životinje (hajvana) i meleka. Tu mu je mjesto po prirodi njegova bića. Tu mora i ostati. Ne može probiti gornje barijere, ne može u svom dizanju i dematerijaliziranju izaći iz okvira ljudske prirode i ovisnosti o materiji. Ljudsko dizanje je ograničeno. Ne može izaći iz materije.

Međutim na liniji padanja nema granica. Čovjek se može vratiti životinji pa čak biti gori od nje. Nije bez osnova rečeno: Ako kažete čovjeku da je životinja, uvrijedili ste životinju, a ne čovjeka (Tolstoj). Upravo mogućnost ove moralno-duhovne oscilacije, dizanja i padanja predstavlja bitnu karakteristiku čovjeka. Bilo bi pogrešno misliti da u tome leži njegova tragedija. Bog nije demantovao prigovor meleka u poznatom dijalogu s njima da će čovjek činiti smutnju i prolijevati krv, ali mu je ipak dao prednost i povjerio mu upravu nad cjelokupnim pojavnim svijetom.

U čovjeku se od praiskona vodi bitka između životinjskih i viših duhovnih elemenata. Čovjek je, kao što kaže Kur'an i stvarnost potvrđuje, sazdan od materije i duha - tijela i duše. U sadanjoj fazi njegova razvoja životinjski elementi još uvijek su suviše snažno naglašeni i imaju prevagu.

Osnovni cilj islama jest jačanje duhovnog elementa, obuzdavanje životinjskih nagona i uspostavljanje ravnoteže između materijalnih i duhovnih potreba, naime potreba tijela i duše, fizičkog i duhovnog postojanja. To je, ustvari, suštinski smisao cjelokupnog razvoja čovjeka. On se u biti svodi u svim svojim nastojanjima i oblastima na jedan jedinstven cilj: očovjekovljenje čovjeka, ostvarivanje uslova za brz razvoj i afirmaciju ljudskih elemenata, za ubrzanje procesa likvidiranja njegova otuđenja.

Više je nego očito da je islam usmjerio sva svoja učenja u pravcu procesa humaniziranja i očovjekovljenja čovjeka. Svi njegovi propisi svode se na taj osnovni cilj.

Šta u islamskom smislu znači očovjekovljenje čovjeka, kako se to u praksi ispoljava i kako se ostvaruje najbolje će nam na to, čini nam se, odgovoriti smisao propisa o postu.

Da najprije kažemo da se suština onog ljudskog u čovjeku sastoji u svijesti o drugom i u odnosu prema njemu. Koliko je ova svijest razvijena, koliko se ona ispoljava u odnosu prema drugom, toliko se čovjek potvrđuje kao čovjek, toliko se očovjekovječuje. Međuljudski odnosi predstavljaju jedino polje njegovog ljudskog ispoljavanja i potvrđivanja. Tu on nalazi sebe i svoje puno oslobođenje od otuđenja. Uloga ramazana i posta u procesu nalaženja sebe, u potvrđivanju sebe kao čovjeka u odnosima prema drugim, što, kako smo već istakli, predstavlja suštinski smisao ljudskog postojanja, zaista je neocjenjivo velika.

Ramazan je mjesec duhovnog osvježenja, preporoda i uzdizanja. To je tako potreban i ugodan trenutak kada se vraćamo sebi, doživljavamo i ulazimo ujedan viši svijet oslobođen svega niskoga, sebičnog i životinjskog. Post nas vodi u taj bolji i viši svijet u kojem dolazi do izražaja ono ljudsko u nama, u kojem se otvaramo prema drugima, mislimo o njima i našim obavezama prema njima. Post je, prije svega, veoma efikasna mjera na polju ukroćivanja i obuzdavanja životinjskih nagona u čovjeku, svodeći ih na njihovu pravu mjeru i uspostavljajući potrebnu ravnotežu između ljudskih i životinjskih elemenata. Post nas zatim otvara prema drugima, razvijajući u nama osjećaj socijalne solidarnosti.

Ramazan predstavlja jedinstvenu šansu za duhovnu rekreaciju. Treba ga samo tako shvatiti i tako zaista i doživjeti. Njegov značaj u tom smislu najbolje nam potvrđuje činjenica što je u njemu objavljen Kuran kao izvor duhovnog preobražaja, koji je stvarno otvorio snažan proces očovjekovljenja čovjeka i njegovog duhovnog preporoda. Bio je to sudbonosan trenutak u razvoju ljudske misli. Bila je to "sudbonosna noć" (Lejlei-kadr), za koju Kur'an kaže da je vrednija i bolja od hiljadu mjeseci (hajrun min elfi šehrin). Te mubarek-noći svake godine prosipa se na zemlju Božija milost, silaze meleki ojačani Božijim Duhom, pružajući ljudima jedinstvenu priliku da se bar na trenutak prenesu u viši svijet, da se rasterete pritisaka nagona i strasti koji ih često vuku u najveće grijehe, negirajući na taj način i otuđujući sebe kao čovjeka.

To je noć vraćanja i nalaženja čovjeka.

Ova noć, kao i čitav mjesec ramazan, uvijek nam dobro dođu kao upozorenje i opomena. Često zaboravljamo na svoje ljudske obaveze, na svoju misiju, podliježemo strastima i zatvaramo se u svoje egoističke uske materijalne interese. Postajemo robovi materije. Ramazan nas trgne, probudi i dozove sebi da bismo se vratili sebi (Leallekum tettekune). Iskazivanje bogobojaznosti, čime je Kur'an motivirao propisivanje obaveze posta (Kutibe 'alejkumu-s-sijamu... te'allekum tetekune), ne vrši se samo riječima, kao što to mnogi pogrešno misle, pa zbog tog uz ramazan pojačavaju verbalni ibadet u vidu zikra, učenja Kurana, klanjanja, slušanja mukabele, učenje Kurana umrlim itd. To pogrešno shvaćanje bogobojaznosti i pobožnosti uopće ostalo je kao hrđavo naslijeđe iz perioda dekadence, kada je ibadet bio sveden na puki formalizam i kada su mu bili oduzeti svi elementi aktivnosti. Bila je to lažna i prazna bogobojaznost. Nema bogobojaznosti bez djela. Prava bogobojaznost očituje se, potvrđuje i dokazuje u djelu. Bogobojaznost koja čini sadržinu i smisao posta najmanje se potvrđuje u ustezanju od jela, pića i drugih tjelesnih uživanja. Postiti u kur'anskom smislu (le'allekum tettekune) ne znači gladovati. Ko u postu vidi i doživljava samo glad i žeđ badava je postio. Takav post neće biti primljen niti nagrađen. Naprotiv, on udaljuje od Božije milosti (hadis).

Izražavajući sve ovo jezikom aktuelnih potreba vjerskog života treba reći da se ramazanska bogobojaznost i pobožnost mora odraziti, potvrditi i dokazati aktivnim učešćem u akcijama koje vodi Islamska zajednica i od kojih u velikoj mjeri zavisi razvoj našeg vjerskog života. Post, za kojega smo rekli da nas otvara prema drugima, oslobađa egoističke zatvorenosti u uske sebične interese i upozorava na obaveze prema drugima i zajednici, morao bi se kao takav potvrditi u našim aktivnostima i svakodnevnim akcijama.

Nijedan pripadnik Islamske zajednice na području SFRJ ne bi smio, prilikom nastupajućeg ramazani-šerifa - mjeseca duhovnog osvježenja, pobožnosti i bogobojaznosti, ne usmjeriti sve svoje brige na našu najznačajniju akciju - otvaranje Islamskog fakulteta. Velika je čast za ovu generaciju pripadnika Islamske zajednice što joj je Allah, dž.š., dosudio da ona bude nosilac ovako historijski značajnog projekta. U povijesti su rijetke takve časti. Malo je generacija kojima je historija pružila takvu šansu i ponudila tako veličanstveno djelo.

Očigledno je da to pripadnici Islamske zajednice dobro shvaćaju i da tu šansu neće propustiti. Oni su već dokazali da su dorasli zadatku koji im je povijest postavila.

Nastupajući ramazan u tom pogledu ima poseban značaj. Moglo bi se reći da donekle predstavlja određeno iskušenje. Nesumnjivo, u njemu akcija prikupljanja zekata, sadekatu-1-fitra i drugih dobrovoljnih davanja ulazi u odlučujuću fazu. U ranijim akcijama propusti su se mogli tu i tamo pomalo tolerisati. Prilozi, prije svega, nisu bili tako nužni, jer nisu radovi još bili počeli. Ljudi su se mogli izgovarati da čekaju otpočinjanje radova.

Sada su otpali svi ovi razlozi.

ALLAH NE VOLI ONE KOJI PRETJERUJU*

9. Pokusaj da svaki dan nahranis jednog postaca, tj. da ga pocastis iftarom, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko nahrani postaca, ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postaca) a da se njemu nista ne umanji od nagrade." (Biljeze Ahmed i Tirmizi)

10. Po sunnetu je da se pozuri sa iftarom, i da se prvo iftarimo svjezim hurmama ili ukoliko njih nemamo, onda sa temrama (suhim hurmama) a ukoliko i to nemamo, onda vodom. A nikako ne zaboravi da proucis dovu prilikom iftarenja: ZEHEBEZ-ZAME'LI VEBTELETIL-URUK VE SEBETEL-EDZRU INSA-ALLAH (Biljezi Taberani)

Zatim se potrudi da aksam-namaz obavis u dzematu.

11. Izbjegavaj pretjerivanje u jedenju jer je Uzviseni Allah rekao: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (Prijevod znacenja, Ali Imran, 31.) Izmedju aksama i jacije-namaza ima dovoljno slobodnog vremena koje se moze iskoristiti u zikru, ucenju Kur'ana i pripremi za odlazak na jaciju i teravih-namaz.

12. Trudi se da svaku noc klanjas jaciju i teravih-namaz u dzematu do kraja i u potpunosti, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Covjek kada klanja sa imamom u dzematu sve dok imam ne izadje, upisati ce mu se sevap kao da je cijelu noc proveo u ibadetu." ( Biljeze Ahmed i Ibn Hibban )

13. Pored svih ovih pokornosti i ibadeta postoje i drugi pohvalni ibadeti na koje cu, neke od njih, pokusati da ukazem, kao sto su: odrzavanje rodbinskih veza, posjecivanje brace u vjeri, obilazak bolesnih, udjeljivanje siromasima, sticanje znanja, medjusobno potpomaganje u dobru i takvaluku, naredjivanju dobra i odvracanju od zla.

14. Kada izvrsis sve ove spomenute vadzibe i mustehabe, i kada se klonis svega sto ti je strogo zabranjeno (harama) i sto je pokudjeno (mekruha), tada mozes slobodno da se odmaras i da spavas i tvoje spavanje se ubraja u ibadet i takvaluk.

Svojim spavanjem odmaras svoje tijelo i pripremas se za sljedeci dan koji ce biti prepun aktivnosti, i ciju ces svaku minutu provesti u pokornosti

Allahu i priblizavanju Njegovoj milosti i sticanju ogromnih nagrada i sevapa.

TRAGANJE ZA LEJLETUL KADROM

Ovo je raspored dnevnih aktivnosti u ramazanu, a dok posljednih deset dana ramazana ima poseban tempo aktivnosti, zbog posebnih vrijednosti i fadileta koje u sebi nose ovi dani. Allahov Poslanik s.a.v.s. bi u ovim danima, kako navodi majka pravovjernih Aisa r.a., cinio ibadet vise nego u bilo kojim drugim danima. Kako biljezi Imam Buharij Poslanik s.a.v.s. bi cijele noci provodio u ibadetu, i ne bi dozvolio nikome od svoje porodice da ne provodi noci u ibadetu, ukoliko su bili fizicki sposobni za to, a sve to iz zelje da docekaju noc lejletul-kadr u ibadetu, jer ova noc je upravo u tim danima, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko probdije (provede u ibadetu) lejletul-kadr, vjerujuci i nadajuci se Allahovoj nagradi, bice mu oprosteni raniji grijesi." (Biljezi Buharija)

Vrijednosti ove odabrane noci su mnogobrojne i nama dobro poznate. Allahov Poslanik s.a.v.s. bi posljednjih deset dana ramazana povlacio se u itikaf, a posljednje godine je proveo dvadeset dana ramazana u itikafu. (Biljezi Buharija) Stoga se ugledajmo i povodimo za nasim Poslanikom s.a.v.s., jer je on najsvjetliji i najbolji primjer i uzor nama vjernicima, i ulozimo sav svoj trud i energiju da ove malobrojne dane provodimo u ibadetu poput naseg Poslanika s.a.v.s. a Uzviseni Allah je rekao: "Bojte se Allaha koliko god mozete." (Koliko ste u mogucnosti) (Prijevod znacenja, Et-Tegabun,16.)

Zato ne propusti ni jedan sat ovih vrijednih mubarek dana i noci, a da ga najadekvatnije ne iskoristis, jer ti se mozda vise nikada nece pruziti ovakva prilika, a zazalit ces za svakom minutom koju nisi iskoristio na dan kada ti nece koristiti nista drugo osim dobrih djela.

U susret Ramazanu*

Dragi i postovani brate i sestro: Ponovno nam dolazi veliki, uzviseni i mubarek mjesec ramazan. Mjesec posta, nafila namaza, ucenja Kur'ana, mjesec Allahove milosti, oprosta i spasa od vatre Dzehennemske. Mjesec udjeljivanja sadake, drugih materijalnih udjeljivanja i mjesec sveopce dobrote i dobrocinstva. Mjesec u kome se otvaraju dzennetske kapije i u kome se dobra djela posebno i visestruko nagradjuju. Mjesec povecanog zikra, oprosta grijeha i uslisavanja dova, i podizanja iskrenih vijernika na vece stepene kod njihova Gospodara.

 Ramazan je mjesec plemenitosti Uzvisenog Allaha spram Njegovih robova, kada na razlicite nacine i oblike, spusta na njih Svoju milost, bereket i blagoslov.

 Kada nastupi prva noc ramazana Uzviseni Allah naredi da se otvore kapije Dzennetske i da se zatvore kapije Dzehennemske, kako se navodi u hadisu u kojem Poslanik s.a.v.s. kaze:

"Kada nastupi prva noc ramazana otvore se kapije Dzennetske i

ne zatvara se ni jedna od tih kapija, i zatvore se kapije

Dzehennemske i ne otvara se ni jedna njena kapija.

Svake noci povice telal: "O, ti koji radis dobro, povecaj ga, i, o ti koji radis zlo, prekini sa njim. A Allah svake noci oslobadja i spasava robove od vatre Dzehennemske." (Biljeze Tirmizi i Hakim)

 Allahov Poslanik s.a.v.s. obveselio je muslimane dolaskom ramazana rijecima:

" Dolazi vam mjesec ramazan, mubarek mjesec u kome se nalazi noc koja je bolja (vrednija) od hiljadu mjeseci. Ko bude uskracen njenog dobra, on je uskracen svakog dobra." (Biljeze Ahmed i Tirmizi)

Postovani brate i sestro ! Uistinu je ramazan lijepa prilika da zasluzimo Allahov oprost od grijeha i spas od vjecne vatre dzehennemske, zato je moramo iskoristiti. Ovo je lijepa prilika i velika sansa za tevbu-pokajanje, produhovljenje nasih osjecaja, produbljenje uvjerenja u ispravnost nase uzvisene vjere i kontinuitet u izvrsavanju Allahovih propisa.

Ramazan je duhovno stajaliste na kojem se cisti ruh i usavrsavaju moralne vrijednosti i kvaliteti. Nesretan je svaki onaj ko ovaj mjesec ne iskoristi u potpunosti i na najadekvatniji nacin. Stoga se postavlja logicko pitanje svakome od nas:

Kako iskoristiti vrijeme u Ramazanu ?

Nasi dobri predhodnici su sa velikim nestrpljenjem i zeljom iscekivali dolazak ramazana. Upucivali bi dove Uzvisenom Allahu prije na sest mjeseci da ucini da ga docekaju u dobrom stanju, i sve to kako bi svaki njegov momenat iskoristili u ibadetu, pokornosti, nafilama, ucenju Kur'ana, itikafa-osamljivanja radi ibadeta, obavljanju umre onima koji su u materijalnoj mogucnosti, u dzihadu na Allahovom putu i jos mnostvu drugih dobrih dijela.

Generacije koje su dosle poslije njih su sa prolaskom vremena skretale sa njihovog puta, pa su skupocjene trenutke ramazana, kada se dobra djela posebno nagradjuju, provodili u praznom govoru, u rijecima:

cula-kazala, u spavanju i lijenosti, u poslovima od kojih nema nikakvih koristi, naprotiv, od kojih imaju stetu na ovom, prolaznom, a i na drugom, vjecnom svijetu.

Zato, plemeniti brate i sestro, izaberi izmedju ova dva pravca koji da slijedis!

Svako ko ima imalo razuma, izabrace pravac nasih dobrih predhodnika - selefu salih, a to je pravac koji vodi Allahovoj milosti i nagradi. Ukratko cu pokusati da ti predlozim nekoliko stvari koje mozemo nazvati dnevni raspored aktivnosti, ukoliko ga se budes u potpunosti pridrzavao, uz Allahovu pomoc, uspjece te iskoristiti ramazan na najbolji nacin:

1. Obavezno ustaj na sehur u posljednjem dijelu noci, jer u tome se ogleda slijedjenje sunneta i stice se veliki bereket.

Pripremi se poslije sehura za namaz, abdesti se, upucuj dove i trazi oprost za grijehe-istigfar od Milostivog Allaha.

2. Trudi se da svaki sabah-namaz obavljas u dzematu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

"Ko klanja sabah-namaz u dzematu on je pod Allahovom zastitom." (Biljeze Ibn Madze i Taberani ) Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s:" Obveseli one koji, dok tmina vlada (nije vidljivo), idu u dzamije potpunom svjetloscu na Kijametskom danu."

 ( Biljeze Ebu Davud i Tirmizi)

3. Poslije klanjanja sabah-namaza vrijeme provodi u zikru Allahu i poslije izlaska sunca, ukoliko imas vremena, klanjaj dva rekata nafile, jer se prenosi od Allahova Poslanika s.a.v.s. da je rekao:

 "Ko u dzematu klanja sabah-namaz zatim sjedne i u zikru provede dok sunce izadje, a zatim klanja dva rekata, imace nagradu kao da je obavio hadzdz i umru u potpunosti." ( Biljezi Tirmizi)

JEDAN HARF - DESET SEVAPA

4. Ucenje Kur'ana, njegovo iscitavanje i ucenje napamet koliko se moze, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. sa Dzibrilom iscitavao Kur'an jedan puta svakog ramazana dok je posljednje godine svoga zivota dva puta proucio, kako se to biljezi u Sahihu Imami Buharije.

Ashabi i tabi'ini su ovaj mjesec upotpunjavali ucenjem Kur'ana i razumijevanjem znacenja Allahovih rijeci i to bi cinili u ovom mjesecu vise nego u bilo kojem drugom mjesecu. Ne treba se ovome cuditi, jer je mjesec ramazan mjesec Kur'ana: " U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja, dobra od zla." (Prijevod znacenja, El-Bekare,185.)

Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko prouci jedan harf iz Allahove Knjige ima jedno hasene-dobro, a za svako hasene slijedi deset sevapa. Ne kazem elif lam mim je harf, nego elif je harf, lam je harf i mim je harf." ( Biljeze Tirmizi i Hakim). Stoga, brate i sestro ulozi sva raspoloziva sredstva i vrijeme da se poducis citanju Kur'ana i pravilima pravilnog ucenja-tedzvidu, bez obzira na tvoj uzrast, i da na osnovu ucenja Kur'ana saznajes halal i haram stvari, posebno ukoliko imas mnogo slobodnog vremena. Dobro se pazi da ne budes od onih koji uce Kur'an a Kur'an ih proklinje jer ne prakticiraju ono sto je u njemu i svjesno krse kur'anske propise.

5. Bez obzira da li si: ucenik, student, sluzbenik, radnik ili zemljoradnik potrudi se da svoj posao obavljas u potpunosti i kvalitetno isto onako kako si ga obavljao i prije ramazana.

Moras se potruditi da za vrijeme ovog mubarek mjeseca cak i kvalitetnije obavljas svoje duznosti, jer uistinu ovaj mjesec nije mjesec nerada i lijenosti, nego je medicinski a i historijski dokazano da post jaca tijelo a posebno jaca volju kod postaca za cinjenjem dobra.

6. Pokusaj da prilikom susreta sa svojim prijateljima, rodbinom i komsijama izbjegavas situacije koje dovode do medjusobne netrpeljivosti i neslaganja, da se ne upustas u bespotrebne razgovore koji ce umanjiti tvoje sevape posta tj. razgovore koji se zasnivaju na ogovaranju, tracanju, klevetanju, lazi i drugim porocima jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

"Ko ne napusti ruzan govor i rad po njemu , radi Allaha, nema potrebe ni da napusta jelo i pice." ( Biljeze Buharija i Ibn Huzejme) "Nije post samo da napustis jelo i pice, nego je post da napustis besposlice i nepristojan govor, pa ako te neko bude psovao ili napadao ti mu odgovori: Ja postim. Ja postim."

(Biljeze Ibn Madze i Ibn Huzejme) "Mozda ce mnogi od postaca od svog posta imati samo glad i zedj, i mnogi od onih koji klanjaju nocne nafile imati samo stajanje i nespavanje." (Biljeze Hakim i Ibn Huzejme)

7. Kada zavrsis svoj posao, preostalo vrijeme iskoristi u pokornosti Allahu

 i izbjegavaj da ga provedes u bespotrebnom govoru, slusanju muzike i pjesama, gledanju beskorisnog televizijskog programa, igranju karata, saha i drugih igara pomocu kojih sejtan odvraca ljude od ibadeta, a time i sticanja velikih nagrada u ovom odabranom mjesecu. Nazalost u ovom mjesecu veliki broj postaca je u sluzbi sejtanskoj, mada toga nisu ni svjesni, jer su u ovim mubarek danima zaokupljeni bespotrebnim govorom i odmaraju se uz zabranjena sredstva.

8. Pred samo nastupanje iftara, iz dubine svoga srca, upucuj iskrene dove Milostivom Gospodaru za sebe,svoju porodicu i ne zaboravi u dovi na svoju bracu muslimane diljem islamskog svijeta, jer u ovim trenucima ( pred iftar ) Allah uslisava dove.

 Ne zaboravi, o postacu, ni mene, autora ovog teksta, jer ce se meni i tebi mozda smilovati radi tvoje hajr dove, jer kako se navodi u hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s: "Nema ni jednog muslimana koji uputi dovu glasno za svog brata muslimana, a da melek koji je zaduzen za njega, ne kaze: Amin, i tebi isto tako (ono sto si molio za svog brata)."

 ( Biljezi Muslim )